Sestre na popodnevnom kafenisanju. Trogodišnja sestričina ometa razgovor. – Mama, šta sam ja? – Ti si devojčica. Idi crtaj nešto. -Ahaaa! Ja sam vedojčica! Vedojčica seda za sto. Crta bojicama. Pevuši. -Pronela se priča za nekog momka u gradu. Da ima sidu. Pa sad kalkulišu s kim je bio i ko je kome mogao preneti bolest. Ko je ima i ko nema. Vedojčica i dalje pevuši i crta. Ne sluša razgovor. Ipak, čuje mamin glas. – Uostalom baš me briga ko ima i ko nema. Važno je da ja nemam. Vedojčici krivo da njena mama nešto nema. – Imaćeš! Imaćeš i ti! Nastavlja da crta. Zadovoljna je. Utešila je svoju mamu.
O SUROVIM ŠALAMA drugi deo
